Ako je Sveti Martin suh, bo po zimi rasel kruh

.

Prema legendi, kad je Martin kao mladi konjanik u gordoj vojničkoj opremi, u kojoj se isticao vijoreći crveni plašt, jahao po studenom vjetru koji je nagovještavao nadolazeću zimu, uz rub ceste ugledao je starog siromaha, svog promrzlog, u poderanim krpama kojima se pokušao zaštititi od studeni. Martin je neodlučno stao pored starca koji je drhtavo pružao ruku tražeći pomoć. Taj prizor ga je toliko potresao da je mačem odsjekao polovicu svog crvenog plašta i njime zaogrnuo starca. Te noći, kad je blaženo usnuo, Martinu se javio Isus, kojeg još nije ni poznavao, i zahvalio mu se što ga je zaogrnuo polovicom svojeg plašta.
Legenda dalje kaže da je ta gesta nesebične dobrote bila popraćena naglim zatopljenjem vremena, kao da se i nebo smilovalo siromašnima i spasilo ih od studeni. Zato i danas u nekim krajevima toplije dane pred početak zime zovu “Martinje ljeto”.

Martina smo proslavili, vino krstili. Ostalo juhe od nedjeljnog ručka., pojest će se kroz par dana. Ostala i kuhana kokoš koja je dala finu juhicu, pa mrkvica, peršin, luk. Inače bi se moja ljubimica najela, al sam ja odlučila iskoristiti kokicu na jedan nesvakidašnji način. Malo guglanja i eto recepata za finu domaću paštetu!

Skinula sam meso sa kosti i isjekla na manje komade. Ubacila meso, mrkve, luk u blender i zalila malo juhom. U blenderu se smjesa fino usitni i ujednači. Protisnula sam 2 režnja češnjaka, 2 žlice senfa, 1 masnije vrhnje i žlicu maslaca dodala smjesi. Začinila sitno kosanim peršinovim listom, žlicom domaće vegete. Gotovu paštetu sam istresla u prazne posudice od svježeg sira i u kanticu od vrhnja (dosta je toga nastalo!). Posude ću stavti u zamrzivač i po potrebi odmrzavati.
Zaista je dobro znati što jedeš.

Podravka se može sakriti! :P

Odlično prija uz LCHF kruh!